25.–27. rujna 2026.
6.–8. studenog 2026.
An intimate in person retreat in Skrad, Gorski kotar
4 mjesta po terminu
Cijena po osobi: €1.500 PATTERN: REPEATED INTERRUPTED
You already know why you do it. Let's see what happens when you don't.
Hear me out.
Imamo problem koji nijedna generacija prije nas nije imala. Znamo previše o sebi.
Imamo pristup većoj količini self-developmenta nego ijedna generacija prije nas.
Knjige. Podcasti. Terapija. Coaching. Edukacije. Instagram carouseli. Journal promptovi. Personality testovi. I AI koji će ti vrlo rado analizirati cijelo djetinjstvo u 23:47 jer si ga samo usput pitala zašto te živcira poruka koju ti je poslala prijateljica.
Znamo zašto nam je tako je*eno teško reći ne.
Znamo zašto pitamo još troje ljudi što oni misle, iako već otprilike znamo što ćemo napraviti.
Znamo zašto neku odluku možemo vrtjeti u glavi tri tjedna.
Zašto odgađamo razgovor koji već mjesecima vodimo same sa sobom.
Zašto nam neke osobe idu neobjašnjivo na živce i mogu nas izbaciti iz takta jednom rečenicom.
Zapravo, često točno znamo što radimo i zašto to radimo. Možemo uhvatiti same sebe usred toga i pomisliti: “Ah. Evo me. Opet radim istu stvar. Jeote više. Dokad?!”
I onda svejedno napraviti istu stvar.
Danas za gotovo svaku svoju reakciju imamo objašnjenje. Nikad nismo bolje razumjele zašto radimo stvari koje radimo.
Ali negdje along the way - razumijevanje je postalo cilj.
Još jedan insight. Još jedno objašnjenje. Još jedan “Aaa ZATO ja to radim!”. Još jedan pattern koji smo uspješno pronašle, imenovale, povezale s nečim što se dogodilo 2007. i spremile u mentalni folder: things I now know about myself & the reasons why I am the way I am. I onda dođe random Tuesday u kolovozu.
Opet kažeš “ma može” na nešto za što si dvije sekunde ranije pomislila “jebote, ne da mi se”.
Opet pošalješ screenshot poruke prijateljici uz “Što bi ti odgovorila?” prije nego što si samu sebe pitala isto pitanje.
Opet odlučiš da ćeš “pričati s njim kad bude bolji trenutak” - iako taj razgovor već tri mjeseca vodiš sama sa sobom pod tušem.
Opet u 23:14 googlaš, uspoređuješ, radiš novu pro/con listu i govoriš si da ćeš sutra konačno odlučiti.
Same trigger.
Same reaction.
Same result.
Same loop.
Prepoznaš. → Imenuješ. → Objasniš odakle dolazi. → I svejedno napraviš isto.
Jedno je znati zašto to radiš.
Drugo je saznati: What happens if I don't do what I always do?
Jer insight koji ništa ne promijeni u tvom everyday životu samo je jako zanimljiva informacija o tebi.
Problem je što je puno lakše “napraviti nešto drugačije” dok o tome pričaš na kavi nego kad dođe trenutak u kojem to stvarno trebaš napraviti.
Jer običan život je brz.
Netko nešto pita - ti automatski odgovoriš.
Stigne poruka - odgovoriš prije nego što si uopće razmislila kako želiš odgovoriti.
Netko prijeđe granicu - prešutiš, a tri sata kasnije pod tušem vodiš TED Talk o tome što si trebala reći.
Treba donijeti odluku - otvoriš još jedan tab, pitaš još jednu osobu, daš si još malo vremena.
Želiš nešto napraviti - ali prvo još malo razmisliš, istražiš, pripremiš se i pričekaš da se osjećaš spremnije.
Dođe ponedjeljak - i prije nego što si stigla razmisliti kako zapravo želiš provesti tjedan - već je petak. Jer tvoj život neće stati svaki put kad se pojavi jedan od tvojih patterna i reći: “Giiirlll, samo da znaš, upravo se događa ona stvar o kojoj si journalala prošli četvrtak. Would you like a moment to choose your response?”
You just react. Onako kako si reagirala već sto puta. I zato nije uvijek dovoljno znati bolje. Trebaš dovoljno prostora da uhvatiš ono što je u svakodnevnom životu gotovo nevidljivo: trenutak između onoga što se dogodi i onoga što automatski napraviš nakon toga.
Jer upravo tu postoji mogućnost da ovaj put ne napraviš ono što uvijek napraviš.
Postoji mogućnost IZBORA.
Ne još jedan odgovor.
Ne još jedno objašnjenje.
Ne još jedna stvar koju trebaš “shvatiti o sebi”.
Nego dovoljno prostora da u tom trenutku stigneš pitati: Želim li ovaj put napraviti ono što uvijek napravim?
Zato se na tri dana mičemo iz tvog “regular” života.
Ne zato da pobjegnemo od njega.
Nego da ga napokon možemo pogledati dok nismo usred njega.
→ Bez poruke na koju si krenula odgovoriti “samo na brzinu” i 40 minuta kasnije još uvijek držiš mobitel u ruci..
→ Bez sastanka koji počinje za 17 minuta taman kad si došla do nečega zanimljivog.
→ Bez “Mamaaa!”, “Gdje je…?”, “Što ćemo za ručak?” i mentalnog popisa svega što trebaš napraviti prije nego što konačno sjedneš.
→ Bez 14 otvorenih tabova - na laptopu i u glavi.
→ Bez potrebe da razgovor koji ti je važan uguraš u slobodnih 47 minuta između dvije stvari u kalendaru samo zato jer je to jedini free prostor koji imaš u danu.
U tri dana uzimamo jedan pattern iz tvog života i dajemo mu nešto što inače gotovo nikad nemaš: vrijeme da ga ne moramo riješiti u jednom razgovoru od 60 minuta.
Možemo ga primjetiti u petak za ručkom. Vratiti mu se nakon šetnje. Čuti te kako ga ponoviš usred potpuno drugog razgovora i reći: “Wait. Did you just do it again?”
Jer tek kad ga počnemo hvatati dok se događa, možemo vidjeti puno više od zašto to radiš i postaviti si pitanja poput:
Što se zapravo događa?
Koji se pattern ponavlja? Što ga pokreće?
Što napraviš svaki put kad se pojavi? Zašto baš to?
Što time pokušavaš dobiti, sačuvati ili izbjeći?
Što ti taj način ponašanja još uvijek daje — čak i kad ti istovremeno ide užasno na živce?
I ono najvažnije: Gdje možemo napraviti pattern interrupt?
Ne dolaziš u Skrad kako bismo pronašle još bolji odgovor na: “Zašto sam ja ovakva?”
Dolaziš da pronađemo mjesto na kojem priča ide ovako:
TRIGGER → PATTERN/AUTOMATIC REACTION → SAME OLD RESULT
i pronađemo trenutak u kojem možeš odabrati nešto drugo:
TRIGGER → INTERRUPT → ?
Taj upitnik je cijela poanta. Jer još ne znamo što će se dogoditi kad ovaj put napraviš nešto drugačije.
There's only one way to find out:
Što se dogodi kad ovaj put ne napišeš tri paragrafa objašnjenja zašto ne možeš - nego samo kažeš: “Ne mogu.”
Kad pročitaš poruku koja te izbaci iz takta i ne odgovoriš dok ti srce još lupa.
Kad umjesto screenshota prijateljici i “Što ti misliš?” prvo pitaš: “Što JA zapravo želim napraviti?”
Kad u razgovoru ne kažeš “ma nema veze” - nego izgovoriš onu jednu rečenicu koju inače smisliš tek tri sata kasnije pod tušem.
Kad napraviš onu stvar koju već mjesecima “još malo istražuješ” - prije nego što se osjećaš 100% sigurno.
Što se dogodi kad samo jednom ne odigraš svoj uobičajeni dio scenarija?
You already know what happens when you repeat the pattern. Let's find out what happens when you interrupt it.
PATTERN: REPEATED INTERRUPTED.
Nećemo pokušavati riješiti cijeli tvoj život do nedjelje popodne.
Ne treba nam lista od 17 stvari na kojima bi “trebala poraditi”.
Bring THE Thing. ONE thing.
Onu odluku koju već predugo premećeš po glavi.
Razgovor koji odgađaš. Situaciju u kojoj uvijek reagiraš isto.
Granicu koju svaki put namjeravaš postaviti — sljedeći put.
Nešto što želiš napraviti, ali nikako da napraviš.
Način na koji se smanjiš čim se pojavi određena osoba.
Dođi s onim jednim: “Je*ote. Dokad više?”
To nam je startna točka.
HOW THE DAYS FLOW
Mornings are for the work.
Kava, doručak, pa sjedamo zajedno za stol. Tu uzimamo ono s čim si došla i počinjemo ga rastavljati. Coaching. Pitanja. Pattern spotting. Vježbe kad nam trebaju. Nekad ćemo raditi sve četiri zajedno. Nekad će jedna od vas biti u centru razgovora, a ostale slušati — i vrlo vjerojatno usput čuti nešto što nisu očekivale čuti o sebi. Ne pokušavamo proći što više “rasporeda”. Ostajemo koliko treba na onome što je važno.
Afternoons have more space.
Ručamo. Izlazimo van. Hodamo. Odmaramo. Imaš vremena biti sama ako ti treba. Ponekad će nešto što smo otvorile ujutro sjesti tek dva sata kasnije u šumi. Ponekad će se pattern pojaviti usred potpuno nevezanog razgovora. Ponekad ti jednostavno treba da ga neko vrijeme ostavimo na miru. The work doesn't stop just because the session does.
Evenings are for whatever is still on the table.
Večera. Čaj. Razgovori koji krenu negdje i završe potpuno drugdje. Možda se vratimo nečemu što smo otvorile ujutro. Možda netko postavi pitanje koje promijeni cijeli razgovor. Možda ne radimo ništa od toga. Nema večernjeg modula koji moramo završiti prije spavanja. Imamo vremena pustiti dan da završi tamo gdje treba završiti. There is a plan. We're just not married to it.
Picture this….
-
Stigla si prije 30 minuta. Torba je još uvijek kraj vrata. Jakna prebačena preko stolca. Kava u šalici ispred tebe još je vruća. Četiri žene koje se jutros nisu poznavale sada sjede oko istog stola. Došla si s nečim što si posljednjih nekoliko mjeseci opisivala kao “ma, komplicirano je”. I onda usred jedne rečenice ja te zamolim:“Wait. Reci to opet.”
Malo me čudno pogledaš, ali ponoviš. I ovaj put čuješ. Ne mene. Sebe. Onu jednu stvar koju si vjerojatno izgovorila već sto puta, samo je nikad nisi čula na ovaj način. Zastaneš. “F*ck. Ja ovo radim svaki put.”
There it is. -
Doručak smo odavno završile. Netko si radi drugu kavu. Bilježnica je otvorena ispred tebe i na pola stranice već ima više strelica, prekriženih riječi i upitnika nego konkretnih odgovora. Netko te pita što misliš da bi se dogodilo kad ovaj put jednostavno ne bi napravila ono što uvijek napraviš. Odgovor izlazi gotovo automatski. Naravno da izlazi. Objašnjavala si ga sebi već sto puta. Ali onda zastaneš. Jer dok to izgovaraš naglas, prvi put primijetiš da zapravo nemaš pojma bi li se to dogodilo. Pretpostavila si. Predvidjela. Ponašala se kao da je činjenica. Ali provjerila? Nikad. Well… Interesting.
-
Već neko vrijeme hodamo. Staza je dovoljno uska da više ne hodamo sve jedna uz drugu. Netko je desetak metara ispred. Netko iza. Čuješ vodu negdje u daljini i vlastite korake po lišću. Ne razgovaramo o tvom patternu. Zapravo, posljednjih nekoliko minuta nitko ništa ne govori. I onda ti sine nešto toliko očito da staneš usred hodanja. Ona odluka koju već tri mjeseca pokušavaš donijeti? Ne treba ti još informacija. Već znaš što želiš napraviti. Samo ne želiš posljedicu koja dolazi s tom odlukom. Oho. That's different.
-
Torba je ponovno u gepeku. Skrad ostaje iza tebe. Grijanje u autu radi malo prejako, na suvozačkom sjedalu je ostatak kave koju si uzela za put, a mobitel ponovno počinje hvatati signal. Stižu poruke. Mailovi. Sve ono što je tri dana sasvim dobro funkcioniralo bez tebe.
Isti život čeka. Isti ljudi. I vrlo vjerojatno ista situacija zbog koje si došla. Samo što ovaj put imaš jedan pomalo čudan osjećaj: gotovo želiš da se ponovno pojavi.Da stigne ona poruka. Da netko ponovno pita ono pitanje. Da se pojavi onaj poznati trenutak u kojem bi inače automatski napravila ono što uvijek napraviš.
Jer ovaj put želiš vidjeti hoćeš li uhvatiti pattern i odabrati drugačije. Ne tri sata kasnije. Ne navečer pod tušem. Dok se događa. Aha! Here it is! Now let's interrupt it.
THE FOREST IS PART OF THE WORK.
Neke stvari možemo vidjeti dok sjedimo za stolom i pričamo. Neke ne možemo.
Zato dio ovog retreata provodimo u prirodi. U petak popodne zatvaramo bilježnice i odlazimo u šumu. Hodamo. Razgovaramo kad nam se razgovara. Šutimo kad nam se šuti.
A subota popodne rezervirana je za Zeleni vir - šetnju uz rječicu, kroz šumu i, ako staza i uvjeti dopuste, dalje prema Vražjem prolazu i vodopadu.
Ne zato što nam treba retreat activity koju možemo staviti na raspored. Nego zato što ponekad trebaš prestati raditi na nečemu da bi vidjela što se zapravo događa.
Nećemo svaku tišinu popuniti pitanjem. Nećemo svaki insight odmah analizirati. Nećemo tri dana pokušavati iscijediti što više aha momenta iz tebe.
Nešto ćemo otvoriti za stolom - i onda ga ostaviti tamo. Otići ručati. Izaći van. Hodati nekoliko kilometara. Pričati o nečem sasvim desetom. I možda tek tada primijetiš da se ono što si ujutro nazvala “ne znam što želim” zapravo više čini kao: “Znam što želim. Samo mi se ne sviđa što će se dogoditi ako to izaberem.”
Ili da ono tvoje “nemam izbora” ipak ima još jednu opciju koju prije nisi vidjela. Ili da se ista rečenica koju si koristila pričajući o poslu pojavljuje i kad pričaš o svom odnosu.
Ne zato što je šuma magična - although it is.
Nego zato što ponekad nešto vidiš puno jasnije kad ga na pet minuta prestaneš pokušavati shvatiti.
THIS IS INTIMATE ON PURPOSE. Bit će nas pet. Četiri žene + ja.
Želim da imamo vremena. Za tvoju priču. Za pitanje na koje možda nećeš odmah znati odgovor. Za razgovor koji ne mora završiti zato što je prošlo predviđenih 60 minuta. Za ono što kažeš za stolom ujutro - i što odjednom ponovno čujem u potpuno drugom razgovoru šest sati kasnije. Za “wait… upravo si to opet napravila.” I za “čekaj, sad sam nešto skužila” u subotu navečer.
Ne dobivaš svojih 20 minuta pažnje pa predaješ mikrofon sljedećoj osobi. Imamo tri dana da počnemo primjećivati stvari dok se događaju - ne samo dok pričamo o njima.
The real interrupt starts when you go home.
Pattern će se ponovno pojaviti. Naravno da hoće. Vjerojatno puno manje dramatično nego što zamišljaš.
Usred sasvim običnog razgovora, kad primijetiš da si već krenula objašnjavati nešto što te nitko nije tražio da objasniš.
U onih nekoliko sekundi prije nego što izgovoriš ono za što već znaš da zapravo ne misliš.
Kad osjetiš da ti se tijelo stisnulo, ali ti usta već govore: “Ma sve pet.”
Kad shvatiš da već pet minuta pokušavaš pronaći dovoljno dobar razlog za nešto što jednostavno ne želiš.
Good! Jer upravo tu počinje eksperiment!
Ne obećavam da ćeš u nedjelju popodne izaći iz kuće kao potpuno nova osoba koja više nikada neće ponoviti stari pattern. Actually, bilo bi mi prilično sumnjivo da ti to obećam. 😂
Obećajem ti nešto puno korisnije. Da kad se ponovno pojavi možeš pomisliti: Aha! Here it is!
Da znaš što se upravo dogodilo.
Da prepoznaš svoj uobičajeni sljedeći potez. I da ovaj put imaš nešto što možeš napraviti umjesto toga.
Do nedjelje želim da znaš:
što se zapravo ponavljalo,
što taj pattern održava na životu,
gdje ga možeš prekinuti,
što želiš napraviti drugačije i
što ćeš napraviti kad se sljedeći put pojavi.
Jer promjena se neće dogoditi u Skradu. U Skradu radimo interrupt.
Promjena se događa svaki put nakon toga kad imaš priliku ponoviti stari obrazac i izabereš nešto drugo.
PATTERN: REPEATED INTERRUPTED.
THREE DAYS. FOUR WOMEN. ONE DEEP DIVE.
YOUR WEEKEND INCLUDES:
3 dana / 3 noćenja u Skradu
Intimate coaching experience - max. 4 žene
Group coaching + individual deep-dive prostor kroz cijeli vikend
Deep dive u THE Thing s kojim dolaziš + konkretan način da ga prekineš u stvarnom životu
Outdoor experience + Zeleni vir
Svi obroci, snacks, kava & čaj
Vrijeme za šumu, razgovore, tišinu i sve ono što se ne može staviti u raspored
Četvrtak navečer → nedjelja.
CHOOSE YOUR WEEKEND
25.–27. rujna 2026.
6.–8. studenog 2026.
4 mjesta po terminu
Cijena po osobi → € 1.500
THIS ONLY WORKS IF YOU'RE IN IT.
Već imaš poprilično visok level self-awarenessa i ne treba ti još netko tko će ti objasniti da “sve počinje od tebe”.
Spremna si pogledati svoj dio priče - bez potrebe da sebe zbog njega napraviš problemom.
Ne tražiš tri dana inspiracije. Ne dolaziš po još jedan aha koji ćeš zapisati u bilježnicu i vratiti se doma.
Želiš napraviti nešto s onim što već znaš.
I spremna si sudjelovati.
Razgovarati.
Biti coachana.
Postavljati pitanja.
Čuti nešto što možda nije odgovor koji si očekivala.
Biti dovoljno znatiželjna da ne moraš odmah znati odgovor.
I probati nešto drugačije.
PATTERN: REPEATED INTERRUPTED nije retreat koji samo konzumiraš.
You have to be in it.
Ovo nije za tebe ako...
Dolaziš prvenstveno zato što ti treba vikend odmora.
Želiš spavati, jesti finu hranu, biti u prirodi i napokon malo ne misliti ni o čemu. Sve legitimno - i bit će i fine hrane i šume i vremena za sebe. Ali to nije razlog zbog kojeg dolaziš ovdje.
Isto tako, ako dolaziš s pitanjem: “Samo mi reci što da napravim.” ...vjerojatno ćeš se poprilično iznervirati.
Jer ja ti to sigurno neću reći.
Ili ako želiš još jedan framework, metodu ili pet koraka koje možeš uredno zapisati u bilježnicu, podcrtati fluorescentnim markerom i onda nastaviti raditi potpuno isto - also not this.
I možda najvažnije:
Ako želiš tri dana pričati o tome zašto je tvoj partner takav, zašto tvoj šef ne kuži, što bi tvoja mama trebala napraviti drugačije ili zašto su klijenti jednostavno takvi - ali nisi spremna u nekom trenutku stati i pitati: “Okay. A što JA radim svaki put kad se ovo dogodi? Koja je moja uloga u ovoj dinamici?”
Ovo će ti vjerojatno biti vrlo dug vikend. Mukotrpan čak.
Ne moraš biti spremna promijeniti cijeli život do nedjelje. Ne moraš imati odgovor. Ne moraš čak ni znati što je tvoj pattern.
Ali moraš biti spremna postati znatiželjna oko vlastitog dijela priče. Dovoljno da možeš doći s: “Okay. Show me what I'm not seeing.”
That's enough. We can start there.
Bok, ja sam Barbara. Profesionalni postavljač pitanja i pattern spotter. Imam pomalo iritantnu naviku: čujem ono što nisi izrekla.
Rečenicu koju si preskočila. Riječ koju koristiš svaki put kad pričaš o toj jednoj stvari. Onaj “da, ali…” koji se pojavi čim razgovor dođe malo preblizu nečemu zanimljivom.
I priču koju si ispričala toliko puta da ti više ni ne zvuči kao priča. Tebi možda izgleda kao:
“Takva sam.”
“Kod mene je to jednostavno tako.”
“Nemam izbora.”
Meni je zanimljiv onaj dio u kojem smo prestale provjeravati je li to još uvijek istina. Onaj trenutak kad nešto što si napravila sto puta postane “takva sam”. Kad nešto što nikad nisi probala drugačije postane “nemam izbora”. Kad “uvijek je tako” prođe kroz razgovor kao činjenica koju više nitko ne propituje.
I tu obično dođe moje:
Wait. Wait. Wait. Let’s rewind.
Insight nije mjesto na kojem se promjena događa. Može biti početak. Ali pattern se ne prekida kad ga razumiješ — nego kad u trenutku u kojem bi ga inače ponovila napraviš nešto drugačije.
That's my favourite part.
PATTERN: REPEATED INTERRUPTED
25.–27. rujna · Skrad
6.–8. studenog · Skrad
