Zašto intuitivni alati nisu "opasni" za tvoju vjeru (ni dušu)
Neki tekstovi se pišu mjesecima.
A neki... neki izađu iz srca u jednom dahu.
Ovaj je takav. ❤️
Rekli su mi da su asocijativne karte koje koristim u radu "opasne" – da nisu u skladu s kršćanskim vrijednostima.
Ovaj tekst je moj odgovor.
I pišem ga svima koji su ikad osjetili sram jer volite karte, simbole, arhetipove – a odgajani ste da je to "zabranjeno"...
✨ Asocijativne karte nisu opasnost.
One su poziv na dublje slušanje. ✨
Odrasla sam u katoličkoj sredini kao u sobi s jednim prozorom – naučila sam gledati samo u jednom smjeru.
Moliti.
Vjerovati.
Pokorno slušati.
Ne preispitivati pravila.
Ali nitko me nije naučio da Bog ne bježi od pitanja.
Da intuicija može biti molitva – a ne suprotnost vjeri.
Da je kontemplacija kroz simbole stara kao i sama duhovnost.
Znaš što je za mene prava duhovna opasnost?
Kad netko prestane slušati svoje unutarnje vodstvo jer mu je rečeno da "nije od Boga".
Bog se ne boji tvojih pitanja.
Ne boji se tvojih karata.
Ne boji se tvoje radoznalosti, tvojih sumnji, tvoje potrebe da istražuješ vlastitu dušu kroz simbole i slike.
Bog koji je stvorio tvoju intuiciju ne plaši se kad je koristiš.
On ju je ondje i stavio – kao kompas koji pokazuje prema istini, čak i kad ti misliš da si zalutala. On ne traži poslušnost iz straha, nego povezanost iz povjerenja.
Bog nije u kutiji s pravilima.
Bog je u prostoru između pitanja i odgovora.
U tišini dok miješaš karte.
U suzi koja ti krene niz lice kad pogodiš točno u srž.
U trenutku kad prestaneš glumiti i napokon čuješ sebe.
U onom aha kad shvatiš da nisi izgubljena – nego vođena.
Bog ne traži da budeš savršena.
Traži da budeš prisutna.
Jer kad si iskrena sa sobom – već si najbliže Njemu.
Ako išta – boji se kad zauvijek zatvoriš vrata svom unutarnjem glasu da ne bi "pogriješila".
Kad prestaneš tražiti jer ti je netko rekao da je traženje opasno.
Kad se odrekneš vlastite intuicije u ime tuđeg mira.
Kad živiš iz straha umjesto iz ljubavi.
Kad biraš sigurnost posluha umjesto hrabrost autentičnosti.
Asocijativne karte nisu proricanje budućnosti.
One su ogledalo.
Arhetipski jezik koji ti pomaže da vidiš ono što već znaš – ali ti treba simbol da ga izvuče iz dubine. One ne daju odgovore umjesto tebe – nego te pozivaju da ih pronađeš u sebi.
Ne tražim odgovore izvan Boga, ali ne tražim ni dozvolu da koristim alate koji mi pomažu čuti ono što već šapuće iznutra.
Asocijativne karte me ne spajaju s "nečistim silama". Spajaju me sa sobom.
S arhetipovima. S unutarnjom mudrošću koja je uvijek tu – ali je nekad pretiha da bi je čula kroz buku tuđih uvjerenja.
One ne oduzimaju vjeru – one je produbljuju.
Ne zatvaraju vrata Bogu – nego otvaraju prozor sebi.
Znam tko vodi moj život.
Znam gdje leži moj kompas.
I znam da Bog kojeg osjećam u sebi nije stvorenje od krhkog ega koje se boji karata s crtežima.
To je Bog koji zna da istina ima mnogo jezika – i da ponekad govori kroz slike.
Biram vjeru koja ne kontrolira, nego osnažuje.
Biram put koji ne dijeli, nego podsjeća da smo već cijele.
Biram mudrost koja ne osuđuje, nego razumije.
Biram duhovnost koja ne ograničava, nego oslobađa.
Biram Boga koji ne kažnjava radoznalost, nego je slavi.
Boga koji ne traži da budem manja da bih bila bliže.
Boga koji šapuće: “Istražuj. Pitaj. Ja sam i tamo gdje još nisi sigurna.”
Boga koji ne mjeri vjeru po poslušnosti, nego po autentičnosti.
Boga kojem nisu potrebna zatvorena vrata – nego otvoreno srce.
Boga koji me poznaje do kosti – i svejedno ostaje.
Boga koji se ne uzrujava kad tražim, nego se raduje kad pronađem.
Biram ljubav umjesto straha, povjerenje umjesto sumnje, radoznalost umjesto slijepog poslušanja.
Biram vlastiti glas umjesto tuđih pravila. Zajednicu koja podržava rast, ne konformizam. Duhovnost koja grli pitanja, ne samo odgovore.
I biram alate koji mi pomažu da živim istinu - ne da je glumim zbog tuđeg mira.
Jer sloboda nije opasna. Ona je sveta.
I ja sam spremna hodati tim putem – i kad nema staze ispred mene.
Za mene, molitva i asocijativne karte mogu sjediti za istim stolom.
Jer nije alat taj koji odlučuje kamo ideš – nego čisto srce koje ga koristi.
Asocijativne karte nisu “zaobilaženje Boga”.
To je slušanje.
Dublje, nježnije, iskrenije.
To je molitva bez riječi, dijalog sa sobom i s nečim većim –
ali ne kroz strah,
nego kroz povjerenje.
Ako ti je ikad rečeno da je tvoje traženje “pogrešno” – znaj da nisi sama.
Mi ne radimo protiv Svjetla.
Mi ga utjelovljujemo.
Svaki dan. Svakim korakom. Svakom odlukom.
Postoji drugačiji pogled – snažan, svet, nježan i povezan.
Nisam ovdje da tražim dozvolu. Nisam ovdje da se svidim svima. I svakako nisam ovdje da opravdam svoj put onima koji nikada nisu ni zakoračili na svoj.
Znam tko sam. Znam zašto biram ovako. I to je dovoljno - ne da me svi razumiju, nego da ja mirno spavam i budim se s osmijehom.
Ako se prepoznaješ u ovim riječima - podijeli svoju priču.
Jer svaka priča oslobađanja pomaže nekome drugome da se usudi biti svoj.
